Škrabanje i ozbiljno pisanje

Volim pisati. da ne volim ne bi bilo ni ovog bloga.

Volim i čitati.

U zadnje vrijeme najviše pratim razne blogosfere tematike slične onoj u koju bih i sama svrstala ovaj blog.

Drago mi je kada čujem da je netko od frendova i poznanika, kako ja to volim reći – u tom điru, kada svoje literarne radove objavljuje na nekom od medija.

Jedan frend je tako nedavno napisao i objavio roman – Murder at the Rendezvous.

14f823ae27e00c12f90f6140d5f82a2f8594990b

Eto. Ako tražite nešto zanimljivo i intrigantno ‘with a  twist’ – ček it aut.

Ugodan vikend svima želim.

Ljeto je …

… i zato mi je aktivnost na blogu nekako slaba.

Tom rečenicom često, bar koliko se meni čini, opravdavam tromost u nekim aktivnostima.

Trenutno nisam zaposlena. Tražim posao. Ljeta su mi od srednje škole do sada uvijek bila radna. Ovo je prvo neradno, ali zapravo je poluradno jer je traženje posla – posao. Volonterski.
No dobro.
Dakle, osim te aktivnosti, imam vremena za svakakve druge aktivnosti …. ali ih baš i ne radim.

Kao što rekoh – jer je ljeto !

Pletenje ne dolazi u obzir je mi pomisao da provlačim vunu kroz prste izaziva tikove.
Šivanje je također na stand by-u jer moja Višnja još nije bila na servisu. A smatram da 20-ogodišnja gospođa ipak treba proći jedan sistematski pregled nakon dugo godina stajanja u kutiji i čekanja …. mene očito !
Zato ću malo pisati o životu. U biti – o životu i hrani! I mirisima!
Protekla dva mjeseca provela sam uglavnom putujući u okrugu od nekih 100 km od grada gdje živim.
Naučila sam što znači ”to travel light”, što je dobra stvar. I može se drage žene. Može se!
Također sam naučila koliko je korisna šetnja. Jednostavna, besciljna (naizgled) šetnja djelotvorna je terapija u uklanjanju kaosa koji se stvori u onoj sivoj nakupini u glavi. Stres, tuga, napetost, nemogućnost (opet – naizgled) otpuštanja ili prihvaćanja nekih situacija dobivaju time katalizator prolaska. Sve prolazi i sve se mijenja. Nije da filozofiram, ali tako je. U svemu tome ključnu ulogu ima strpljenje. Da citiram Joyce Meyer : ” Strpljenje nije sposobnost da se čeka već da se zadrži dobar stav dok se čeka.”
U takvim šetnjama sva osjetila su mi u punom pogonu, no meni osobno najdraže je osjetilo njuha ili mirisa.

Mirisi, poznati kvartovi, balkoni, prozori, tramvajske stanice, grafiti izvuku na površinu sijećanja i uspomene. Uvijek!
Miris lovora uvijek me podsijećao na proces sušenje smokava i djeda koji je suhe smokve formirao u vijenčiće kačeći između par smokava list lovora.
Smilje, čiji miris osijetim čim koraknem na obalu mojeg Otoka, vraća me u djetinjstvo i trčkaranje po kamenjaru.
Miris slatkastih žvakaćih guma podsjeti me na privjesak za ključeve u obliku malene gumenu tenisice čiji je đon mirisao na takve žvake.
Miris voćnog čaja na učionicu prvog razreda osnovne škole na mom Otoku.
Miris određenog aftershave losiona na gledanje filmova u krevetu, sklupčana u zagrljaju jedne buhtle sa zalegnutom frizurom …
Miris hrane … mmmm. Najdraži.
Jedan takav, konkretno – miris pečenog kruha, me podsjetio na film u kojem je hrana glavni sporedni lik. Da, glavni sporedni.
I kulinarska kreativnost u meni se probudila.

Kao posljedica, na tanjuru se našla neka varijanta pizze sa malim pomidorićima, kapulom, sirom škripavcem i bosiljkom. Posoliti sastojke, raspodijeliti po tijestu i zapeći na 200 stupnjeva sve sastojke osim sira (ja osobno ne volim prepečeni sir pa to tako radim) nekih 15-ak minuta. Dodati mrvljeni sir (koji god imate) i zapeći još 5 minuta.
Toplu pizzu poprskati maslinovim uljem.
Jesti i uživati svim osjetilima.

Naravno da nema slike jer je ljeto i ideja za post se javila kada sam na tanjuru mogla slikati samo mrvice.

Evo bar slike jednog dijela domaće uzgojenih sirovina koje su se našle na tanjuru.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Osjetilo mirisa i uspomene u mom slučaju u neraskidivoj su vezi. Rekla bih, u nekom dilu u kojem nema izdaje.

 Do idućeg posta, stvarajte nove uspomene uz sva osjetila.

Pozdrav s Otoka.

Kokoš party


Udaje se!

Ne, ne pričam o sebi u trećem licu.

Moja najbolja frendica.

U tu svrhi organizirala se kokoš party. Nakon čačkanja po bespućima interneta sinule su mi neke ideje vezane za dekoraciju prostora i isličnog. I tako sam svoje slobodno vrijeme utukla izrezujući papirnate ….hm … kikije ….

IMG_20140627_201212   IMG_20140627_200028 (copy)

IMG_20140630_113722

…  pekući kiki-tortu …

         IMG_20140704_102326  IMG_20140704_103007

IMG_20140704_105623   IMG_20140704_105947

IMG_20140704_113239

 … i oblečeći vrećicu u donji veš.

IMG_20140629_114017

IMG_20140704_101258  IMG_20140704_102312

Cure su napravile pre, pre, pre finu klopu …

DSC05827

…. i cugu.

DSC05857

A nakon sve ga toga …. hm … pa evo fotke !

black1

Neke stvari će ostati u četiri zida Vile Rebeke .

DSC05904

Znam da ćeš pročitati ovo stoga – ako bude ‘drugi put’ onda ih moramo klamericom prikačit na špag inače padaju !

Volim te   :*