Homemade pašta

Praveći reda u folderima sa fotkama raznorazne fin hrane naišla sam na fotke, usput sam i ogladnila, mog procesa izrade domaće tjestenine tj. rezanaca ili kako se to ‘kod mene doma’ kaže – pašte.

Proces je jednostavan. 30 dg brašna pomiješati sa malo soli i dva jaja. Umjestiti tijesto, podijeliti na nekoliko djelova, razvaljati u trake debljine par milimetara.

Paštu sam radila kod bake koja ima ovu fuuuul kul napravicu tj. ‘paštamejker’ za rezanje tjestenine tj. rezanaca ili jednostavnije – pašte.

Napravica tj. ‘paštamejker’ ima dio kojim se tijesto adekvatno stanji, a zatim ‘provuče’ kroz jedan od dva rezača za dvije širine rezanaca. Pardon, pašte! Tijesto je poželjno dobro pobrašniti prije provlačenja kroz napravu tj. paštamejker!

IMG_20121121_151419   IMG_20121121_151604

IMG_20121121_154519

IMG_20121121_152543    IMG_20121121_152551

IMG_20121121_154610

Paštu razdvojiti prstima i ostaviti dan – dva da se suši, skuhati neki fini umak, ubaciti u njega skuhanu pašti i  – guštati!

IMG_20121121_153409    IMG_20121121_153416
IMG_20121121_161532    IMG_20121121_161555

IMG_20121121_182038    IMG_20121121_182155

Dobar tek !

Šišarkaški vjenčani accessories

Odlučila se udati i udala se.

Moja bff.

Isplanirala je otkačeno vjenčanje u svojoj crvenoj haljini kojoj je nedostajao accessories i ja sam se naravno ponudila da ga izradim.

Buket je imao bazu od dvije grane s tri postojeće šišarke na njima. Ostale šišarke sam u dnu omotala žicom i prikačila ih na grane. Zvuči jednostavno? E pa i nije baš. Ali je svakako bilo zabavno. Nakon što sam prikačila tri šišarke koje su zauzele ”prohodni” prostor buketa, žice ostalih šišarki sam provlačila kroz splet žica. Dvije riječi mogu opisati tu tvorevinu – Gordijski čvor.  Nakon što sam prikačila sve šišarke u buket sam umetnula tri sušene glavice maka obojane crvenim lakom za nokte (da, da) i ukrašene mašnicama od tila te sve zajedno omotala žicom oko stapki buketa. Buket sam omotala platnenom crvenom trakom koju sam svezala u mašnu te lagano prišila na par mjesta da se na razmota.

IMG_20140811_162221

IMG_20140811_163318

                        IMG_20140811_163304IMG_20140814_114637

IMGP0355

Za veo sam šišarke omotala žicom oko rajfa za kosu. Crveni til sam preklopila na nekoliko djelova te omotala oko šišarki. Ostatak tila sam preklopila tako da je jedan dio ostao duži te prišila na til omotan oko šišarki. Pokušala sam šišarke pričvrstiti silikonom ali nije bilo efikasno.

IMG_20140811_104742

IMG_20140811_105243

IMG_20140811_105637

IMG_20140811_113405

IMG_20140811_113547

 

IMGP0353

Lijepo?  Nadam se da je.  Mlada je bila zadovoljna, a slika ipak govori više od riječi.

10590629_10152379433591985_4944510416553960679_n

Ovo je do sada naj neobičnije vjenčanje na kojem sam bila. I deeeeefinitivno najzabavnije, a da ne spominjem najluđe. Bilo je krvi , znoja, suza, domaće rakije i odlične muzike. Ali iznad svega – ljubavi i oooooooogromne količine dobre energije.

E da! Skoro sam zaboravila – i fantastičnih pljeskavica i ćevapa.

Šišarkaško vjenčanje dalo mi je jednu sasvim drugačiju perspektivu ovog čina, ceremonije, običaja ….kako god ga zvali. Ne podcjenjujem ostala vjenčanja na kojima sam bila, ali ovo je imalo neku posebnu dozu dobre energije i opuštenosti koja se rijetko doživi. Razmišljala sam o tome i zaključila da se u pridržavanju nekih društvenih normi i običaja vrlo lako izgubi smisao tog čina. Opterećenost detaljima i briga oko svake sitnice koja bi mogla poći po krivu vrlo lako oduzmu opuštenost i prepuštenost uživanju.

Da skratim –  budite opušteni i spontani. Ne slavite čin, već ljubav. Bez patetike, ali zaista onu silu koja pokreće svijet.

Pusa,

          Ivy.

Pečene paprike

Dakle , pečene paprike konzervirane u ulju s češnjakom.

Nakon proučavanja nekoliko recepata na kraju sam, naravno, napravila po svome.

Šest velikih, mesnatih, crvenih paprika (roga) sam oprala, posušila i pekla u nauljenom limu 40 minuta na 200 stupnjeva. Na pola pečenja sam ih krenula.

Pečene paprike sam odvojila u drugu posudu i prekrila folijom te pustila da se ohlade. Ohlađene sam ogulila i slagala u staklenku koju sam sterilizirala oko 10 minuta na 100 stupnjeva u pećnici tako da sam položila red paprike (otprilike jednu papriku prerezanu na pola) te prelila žlicom ulja u koji sam stavila nasjeckani češnjak. Greška broj jedan. Nije potrebno miješati češnjak s uljem već je bolje posipati ga i naliti ulje direktno iz boce. Ovako sam krivo procijenila i ostalo mi je dvije trećine smjese.

Ponavljala sam postupak dok nisam napunila staklenku.

Zanimljivo je da sam sa šest pečenih paprika napunila tek jednu manju staklenku, a optimistično sam ih pripremila – tri. Greška broj dva.

Odlučila sam se za varijantu konzerviranja bez octa jer mi nekako ocat više paše u konzerviranju paprika koje nisu pečene.

Postoji mnogo varijanti kako očuvati staklenke sa zimnicom. Najčešća spominjana je pasterizacija, kada se napunjene i poklopljene staklenke poslažu u veći lonac u koji se ulije voda do poklopca i zakuha desetak minuta. Na taj način stvori se vakum. Međutim, jednom otvorena takva staklena treba se čuvati u hladnjaku.  Navodno. Nisam pasterizirala staklenku na taj način već sam ju onako vruću dobro zatvorila.

Prvi puta konzerviram pečenu papriku. Nadam se da će biti jestiva.

Dobar tek i pusa od Ivy !

WP_20140906_002

WP_20140906_001

WP_20140906_005