Kokoš party


Udaje se!

Ne, ne pričam o sebi u trećem licu.

Moja najbolja frendica.

U tu svrhi organizirala se kokoš party. Nakon čačkanja po bespućima interneta sinule su mi neke ideje vezane za dekoraciju prostora i isličnog. I tako sam svoje slobodno vrijeme utukla izrezujući papirnate ….hm … kikije ….

IMG_20140627_201212   IMG_20140627_200028 (copy)

IMG_20140630_113722

…  pekući kiki-tortu …

         IMG_20140704_102326  IMG_20140704_103007

IMG_20140704_105623   IMG_20140704_105947

IMG_20140704_113239

 … i oblečeći vrećicu u donji veš.

IMG_20140629_114017

IMG_20140704_101258IMG_20140704_101306IMG_20140704_102312

Cure su napravile pre, pre, pre finu klopu …

DSC05827

…. i cugu.

DSC05857

A nakon sve ga toga …. hm … pa evo fotke !

black1

Neke stvari će ostati u četiri zida Vile Rebeke .

DSC05904

Znam da ćeš pročitati ovo stoga – ako bude ‘drugi put’ onda ih moramo klamericom prikačit na špag inače padaju !

Volim te   :*

 

Sirup od lovora

Naglo je zatoplilo. Naravno, upalila se klima i naravno zaboljelo je grlo.

Sjetila sam se ovog sirupa za koji mi je rekla moja Kate.

Naravno ja ga, kao i uostalom bilo koji drugu recept, spremam ‘po svom’.

Dakle, deset listova lovora stavim u 3 dl vode. Kada voda proključa tj. ‘zakuha’ dodam veeeeliku žlicu meda i limun narezan na kocke. Trik je u tome što sam sok limuna iscijedila i dodajem ga kasnije, tako da u biti narežem koru i ubacim ju u lončić. Sve skupa se na laganoj vatri kuha oko 15-ak minuta. Dok se malo ne reducira.  Sirup se procijedi i u  ohlađeni se doda ocijeđeni sok limuna. Zašto tek sada? Pa kažu da je vitamin C termolabilan. Zato sam na ovaj način pokušala sačuvati svaki C (čitaj: ce) iz limuna a da ga ne uništim kuhanjem.

Sirup se pijucka tokom dana. Ako ste kao ja, popiti će te ga u dan i pol !

Meni pomaže. Ako još nekome pomogne – me happy !

OLYMPUS DIGITAL CAMERA


IMG_20140616_142931

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sataraš

Kažu da ljubav ide kroz želudac. Slažem se. ALI moram napomenuti da smatram kako to vrijedi za više vrsta ljubavi.

Evo ja danas kuham sataraš.

Kakve sad veze ima ljubav i sataraš? E pa ima!

Nostalgija za nečim što volim me uglavnom podsjeti na hranu. Gurman sam i obožavam i jesti i kuhati.

Danas me ‘pukla’ nostalgija za jednom otokom. Ne bilo kakvim. To je otok s velikim O. I za kuhinjom jedne bake. Ne bilo koje. Moje bake.

Ljeto samo što nije počelo. Asfalt se zagrijava. Miris kokosastih krema je u zraku. Vučem se po gradu i ne znam di bi pa logično, naravno, odem na pijacu. Ja volim pijacu. Kako ne voljeti mjesto gdje ljudi prodaju hranu. Ok, dobro biljke, voće, povrće i to. Ne možeš biti nervozan kao tete na šalterima dok to prodaješ zar ne? Teta na šalteru nikad neće reći: ”Evo gospodična uzmite si još jedan formular. Ma evo ubacim vam još jedno dopunsko nema problema! Za djecu! Pozdravite muža!”

Ja još nemam djecu, a ni muža. Ali imam tete na pijaci koje mu uvijek ubace nešto ekstra povrća. Za djecu i muža!

I tako se meni odjednom javila želja za satarašom. Satarašem? Kako god … To je neka varijanta salse samo s povrćem. U biti, ubacim u to što mi se svidi. Kapulu, češnjak, papriku prodinstam, dodam pomidore …. sve sjeckano naravno. Pa podlijem s malo vode i bijelog vina i ubacim pred kraj razne začine. Malo ljutog umaka, slatke crvene paprike, origana ili bosiljka, malo peršina, malo vegete … ovisi o inspiraciji. Nije kao bakin…ali dobar je. Dok utipkavam zadnje retke ovog posta čekam da se ovo čudo ohladi pa da navalim. Moja majca se veseli flekama.

IMG_20140605_152829

Uglavnom, guštam uz to jelo koje me podsjeća na ljeto, cvrčke, prezrele smokve, skorenu sol u kosi i kokosaste kreme.

I ono moje čudo s velikim O.

Dobar tek!