Audrey

Elegance is the only beauty that never fades.”  Reče jednom, navodno, Audrey Hepburn.

Sviđa mi se elegancija koju je postizala jednostavnim modnim kombinacijama u svom pomalo dječačkom ”look-u”.

Možda najpoznatiji njen, nazovimo ga portret, dobio je mjesto i na mojoj majci. Boja za tekstil, tanki kist i bar 45 minuta vremena. Predložak sam našla na netu, povećala na veličinu A4, isprintala i umetnula između prednjice i leđa. Obavezno između ta dva dijela majice umetnuti novine ili nekakav papir u više slojeva da se ne boja ne bi preslikala. Nakon slikanja ‘zapeglala’ sam boju par minuta i  – voilà !

                              DSC01125 DSC01126

                              DSC01127 DSC01128DSC01129

No big deal

Sunčano je nedjeljno jutro. U ovom gradu se nisam nagledala previše sunca ovih poslijednjih par mjeseci koliko živim u njemu. Uglavnom je siv i tmuran. Meni je i takav bio super.

Nedavno sam naišla na pojam pluviofil koji opisuje osobu koja jednostavno rečeno voli kišu. Smatram se pluviofilom. Oduvjek mi je takvo vrijeme bilo romantično i nekako opuštajuće. Volim ja i sunce ali ne volim vrućinu.

Ovaj post sam krenula pisati s nekekavom idejom o tome što volim, što me čini sretnom u zadnje vrijeme i zašto.

Na jednom druženju nedavno nas grupicu prijatelja jedan je prijatelj koji živi i radi poprilično daleko ne samo od ovog grada već i kontinenta, pitao jesmo li sretni. Samo sam ja ‘ ko’ iz topa’ rekla da jesam. Bio je to jedan od onih trenutaka kad misao samo izleti. Ne sumnjam da su i drugi članovi naše grupe također sretni, ali pitala sam se zašto sam tako u sekundi ispalila taj odgovor? Tek smo počeli jesti finu klopu, vino nismo ni načeli da bi ga mogla okriviti za ishitrene izjave i ponašanje kojeg ću drugo jutro lupati glavom o zid (što će manje boljeti od glavobolje koju ću vjerojatno imati).

Sretna sam nekad zbog stvari, događaja, osoba ili mjesta koje imam oko sebe, a nekad u zbog stvari, događaja, osoba ili mjesta koje više nemam jer sam ih bacila, zaboravila ili otišli od njih. I ovim drugim slučajevima sam nešto dobila u biti. Slobodu. Slobodna da radim stvari bez osjećaja grižnje savjesti ali s osjećajem onog nečeg dobrog. Sretna sam da si mogu priuštiti pojesti masni burek u 5 u jutro, da imam nekog koga mogu u 1 u jutro nazvati da ispričam razne, meni u tom trenu bitne gluposti i tko me neće poslati k vragu iako će to vjerojatno pomisliti i neće prestati pričati samnom zbog takvih noćnih ‘budilica’, da imam posao koji iako je stresan je ipak zanimljiv i definitivno koristan i poučan, da imam mogućnost da se bavim kreativnim hobijima, da imam mogućnost uzeti fotić u ruku i hodati po gradu gdje me nitko ne zna fotkajući što mi padne na pamet, da imam mogućnost pozvati ekipu na druženje. Sretna sam da imam mogućnosti koje mogu ostvariti. One koje nisam ne znači da možda ne mogu već da možda ni ne trebam, bar ne za sada. Mislim da je imati mogućnost za bilo što već dovoljan razlog za sreću jer kad imam mogućnost za nešto znači da imam i slobodu da ju ispunim inače to ne bi bila mogućnost jer mogućnosti su  – moguće, zar ne? Ja vjerujem da je tako, a vjera kakvog god oblika bila je bitan element svakog uspjeha. Nekad čujem da ljudi kažu: ”Nisam vjerovao da ću uspjeti.” Ja mislim da jesu, makar na nekoj podsvjesnoj razini ili čemu god. Ali pssst, neću im to reći.

Sretna sam kad učim. U bilo kojem pogledu, a najviše iz nekih ne baš ugodnih situacija. Izvući najbolje iz najgoreg je….pa najbolje što se u takvim situacijama i može.  Prestajem očekivati da sve stvari u životu trebaju biti ugodne i lagane. Ne trabaju i ne smiju. Ja sam tek odmakom od takvih situacija shvatila koliko su to bitne životne lekcije. Tako sam se riješila dobrog djela frustracija i razočaranja i naučila kako ‘biti u plusu’ na kraju svakog dana. Nisam uvijek zadovoljna, ali to ne znači da nisam sretna jer ovo drugo je ipak malo veći pojam i zadvoljstvo je jedan njegov dio.

Ovo su moje filozofije i možda samo kod mene i ‘pale’. Bitno je da svako pronađe svoj upaljač (nisam se mogla sjetiti pametnije usporedbe….upaljač ….jao)

Jednom je netko rekao ”sutra je novi dan”. Ne znači da su svi problemi novim danom riješeni, ali imam još jedan dan u životu i još jednu novu mogućnost za nešto. Bilo što. I ja sretna. A očekivanja? To je tema za neki drugi post.

Jedna mi je poznanica jednom na moje kukanje glede nekog problema rekla: ”I? jel’ se Svijet prestao vriti? Pa što da je ispalo kako nisi očekivala?!  Jesi ostala živa? Jesi naučila nešto? Jesi! Dobro, ajmo dalje. No big deal. ”

Ja sam npr. trenutno sretna što je sunčan dan, ne pada kiša (iako volim kad pada) i što ću, nadam se, naći ‘žrtvu’ za šetnju/trač-terapiju.

Ugodna nedjelja svima.

Ivy.

DSC00483

Preklop torbica ‘od restlova’

Ovu sam torbicu prije par godina šivala u jednobojnoj varijanti od smeđeg skaja.  Ostatka tj. restl tog istog materija i škotskog karo materijala koji mi je ostao kao višak nakon šivanja suknje  odlučila sam iskoristiti za još jednu varijantu torbice istog kroja.

Trebalo mi je: skaj, škotski karo, materijal za podstavu (iskoristila sam žuticu koja estetski i nije najbolje rješenje ali – funkcionira), flizelin (malo jači tj. čvršći) i zatvarač od minimalno 30 cm (imala sam duži pa sam ga skratila).

DSC01007

Iskrojila sam komad skaja širine oko 35 cm i dužine oko 13 cm. Kažem ‘oko’ jer sam odlučila ostaviti viška materijala radi unutarnjeg ruba, ali i same dužine/širine torbice. Ona nije precizno definirana i u biti može se prilagoditi po želji. Nakon što sam iskrojila skaj, iskrojila sam škotski karo i to dva komada materijala veličine otprilike kao i komad iskrojenog skaja. Dio žutice iskrojen je u dimenzijama širine ranije iskrojenih materijala i njihove zbrojene dužine. Na škotski karo peglom sam zaljepila flizelin jer je on puno mekši od skaja pa da ipak dobije koliko toliko sličnu čvrstoću.

DSC01008 DSC01009 DSC01010

DSC01012 DSC01013 DSC01014

Sada slijedi ”the fun part”. Šivanje!

Da ne bude zabune, dva komada materijala škotskog karo približila sam i istovremeno zalijepila flizelin na njih koji sam kasnije prerezala. Mogla sam ta dva dijela ostaviti i u komadu pa kasnije prerezati ali – you live and you learn.

Preklopila sam licem na lice dio skaja i jedan dio škotskog karo i sašila ih otprilike 1 cm od ruba. Istu stvar sam ponovila i sa drugim dijelom materijala. ‘Otklopila’ sam materijale, sašila još jednom spoj skaja i škotskog karo svega 5mm uz rub spoja tako da je dio skaja podvrnut pod škotski karo (i taj dio nisam baš najsretnije fotkala, ali nadam se da je jasno).

 DSC01015 DSC01016 DSC01017

Dakle rezultat je ovakav. To je lice torbice.

DSC01018

Od dva komadića materijala sašila sam, kako ih ja zovem, držače za cif.

DSC01019 DSC01022 DSC01023

Pribadačama sam označila 1 cm sa svake strane materijala i u toj veličini odrezala cif.

DSC01025

Lice torbice okrenula sam licem prema gore, postavila cif po jedan 1 cm udaljen od ruba materijal (svejedno je kako ga okrenuli) te preklopila podstavom. Budući se radi o žutici sve jedno je kako ju okrenuli, ali da se radilo o nekom materijalu koji ima lice i naličje isti bi bilo potrebno okrenuti licem na dole.

DSC01026 DSC01028

Nakon toga nastupa jedan još zabavniji dio gdje je potrebno paziti da se djelovi materijala ne sašiju pogrešno jer se inače torbica ne može otklopiti (da i to mi se desilo prvi put). Obratiti pažnju da se dio materijala gdje se spajaju skaj i karo poklapaju. Nikako prilikom šivanja zatezati materijal jer se taj dio spoja lako pomakne i kada se izvrne torbica bar 5mm razlike biti će na tom spoju, što baš i nije lijepo.

Dakle, nako šivanja cifa, izravnala sam materijal na stolu okrenut naličjem na naličje. Podstavu sam s donje strane presavila na pola i poravnala s cifom. Isto sam napravila sa gornjim dijelom tj. licem torbice.

DSC01030 DSC01032

DSC01034 DSC01037

Tako poravnate djelove sašila sam zajedno (podstavu cif i lice torbice) i zaboravila fotkat. Stupid me.

Uglavnom, tako sašivenu torbicu kroz bočni otvor podstave torbice izvrnula sam na drugu stranu. Sva ova izvrtanja djeluju zbunjujuće, ali jednostavno rečeno u ovom djelu procesa podstava mora biti ‘na van’, a lice torbice ‘na unutra’, pa na koji god način ju izvrtali morate dobiti takav ‘položaj’.

DSC01038 DSC01039

DSC01041 DSC01040

Od komada žutici izrezala sam traku otprilike 4 cm široku i dugačku koliko je dugačak rub torbice. Odrezala sam rubove torbice oko 1-2 mm čisto da se poravnaju (zato sam prvotno ostavila par mm više materijala, to je onih ‘oko’ 35 cm) i prišila traku oko 1 cm od ruba.

DSC01043 DSC01044

 Rubove trake odrezela sam amlo u koso kako ne bi se ljepše poklapali kad ih se podvrne.

 DSC01045 DSC01046

Kroz otvoreni cif se torbica još jednom provuče i – to je to !

Žutica kao podstava finkcionira sasvim dobro, jedino se estetski ne uklapa pretjerano, ali ovo je i onako torbica od ostataka materijala koje mi je bilo žao baciti.

DSC01042 DSC01048 DSC01049

DSC01050 DSC01054

Iako djeluje da je preklopljeni dio malo širi od dijela koji je od skaja, to nije tako. Torbica se još nije ‘zapeglala’.

DSC01052Eto! Jednostavna pismo torbica za koju sam kao predložak za šivanje koristila sam ovu uputu.

Ivy.